U Kutima proslavljen Trojičindan: Rođendan crkve i smisao hrišćanske zajednice

Praznik Silaska Svetog Duha na apostole –Trojičindan proslavljen je u prisustvu brojnih vjernika u hramu posvećenom Svetoj Trojici u Kutima. Svetu liturgiju služio je protojerej Obren Šarić, uz sasluženje hercegnovskog sveštenstva.

On je u besjedi posvećenoj prazniku Pedesetnice, odnosno Trojičindanu, koji se slavi kao dan rođenja Crkve Božije, naglasio značaj silaska Svetog Duha na apostole, čime je ispunjeno Hristovo obećanje i utemeljena zajednica koja kroz ljubav, ispovjest i svetu liturgiju vodi vjernike ka vječnom životu.

– Ovo je dan koji nas podseća na onaj čudesni događaj u Sionskoj gorici kada je Duh Sveti sišao na okupljene i sabrane apostole da bi se ostvarilo ono obećanje koje je Gospod Isus Hristos dao svojim apostolima i učenicima da će po Njegovom Vaznesenju na nebo da dođe i da pošalje duha utješitelja. I zato mi i čitamo onu molitvu u kojoj se kaže: „Care nebeski utješitelju, dušo istine“. To je Duh Sveti koji donosi istinu i donosi i utvrđuje ono što je Hristos zapečatio svojim stradanjem na krstu, silaskom u ad i vaskrsenjem iz mrtvih, a to je da će čovjek da pobjedi najvećeg neprijatelja u životu, a to je smrt koju je opet prouzrokovao grijeh.

Nakon Vaznesenja, Hristos nije napustio čovečanstvo, već je poslao Duha Svetoga da utemelji Crkvu kao novu zajednicu Boga i ljudi. Apostoli su dobili dar razumijevanja tuđih jezika, čime je započeto širenje Jevanđelja po čitavom svijetu, kazao je otac Obren Šarić, istakavši da crkva danas nastavlja to Hristovo djelo kroz sveta bogosluženja.

-Bog je stvorio čovjeka kao ikonu i poslao je sina svog da izmiri čovjeka sa Bogom, da izmiri zemlju sa nebom kroz ovaploćenog sina svoga Gospoda Isusa Hrista, koji se od Presvete Bogorodice Marije rodio i postao jednak nama u svemu osim u grijehu. Boravivši među nama, posvjedočivši šta je ono što treba čovjek da radi, kojim putem treba čovjek da ide, Isus Hristos je utvrđivao najprije svoje apostole i učenike, a onda i sve one koji su ga slušali, koji su dolazili da čuju tu riječ i da vide toga čoveka koji je svemoguć, koji ljude liječi od neizlječivih bolesti, koji donosi nešto novo, koji je jedino novo pod suncem. Zato, poslije njegovog Vaznesenja na nebo, on ne ostavlja čoveka, ne napušta zajednicu, nego im šalje Duha Svetoga da ih utvrdi u vjeri, da ih utvrdi u novoj zajednici Boga i ljudi, a to je Crkva Božija. Crkva Božija je rođena na današnji dan i vidjeli smo da su apostoli dobili darove da razumiju tuđe jezike. Od toga dana, od toga momenta, Crkva se širi čitavom vaseljenom; Jevanđelje se propovijeda čitavom zemljom. Na svakom mjestu gdje ljudska noga dolazi i kroči, donosi se radosna vijest o Gospodu Isusu Hristu, pobjeditelju smrti i izbavitelju roda ljudskoga. To je dan koji je nova realnost u istoriji svijeta i u istoriji ove planete. To je dan kada Crkva Božija kreće u svoju bogospasonosnu misiju.

Suština hrišćanskog života je u sabornosti – svijesti da vjernik nikada nije sam, jer je Bog uvijek prisutan tamo gdje su dvoje ili troje sabrani u Njegovo ime. U toj zajednici, pored Boga i anđela čuvara, nalaze se i braća i sestre koji su potrebni jedni drugima, svi sabrani oko Hrista koji ih smiruje u ljubavi.

-Saborna je naša sveta Crkva; saborna apostolska. Saborni smo mi – gdje su, kaže, dvoje sabrani u moje ime, tu sam i ja treći. I veliki je značaj tog saborovanja i shvatanja da mi nikad nismo sami. Nikada nismo sami jer je uvijek Bog sa nama i anđeo naš, hranitelj i čuvar koga dobivamo na krštenju. Tu su naša braća, tu su naše sestr, tu su oni kojima mi trebamo, a tu su i oni koji nama trebaju. I svi smo sabrani oko jednoga koji nas smiri u ljubavi, a to je Gospod Isus Hristos. Da bismo se izmirili, najprije treba da se očistimo od onoga što unosi nemir. Nemiran je onaj čovjek koji u sebi osjeća grižu savjesti, a savjest je upaljena dejstvom grijeha i grešnog čovjeka. Kad se savjest upali u čovjekovo srce dolazi nemir, dolazi strah, dolazi strepnja, dolazi beznađe, a sve to čovjeka opet udaljava od zajednice, udaljava od Crkve, udaljava od Hrista. Zato svaki put kada krenemo u Sveti Hram, mi treba da se preispitamo – ima li nešto da očistimo, ima li nešto da ispovjedimo, imamo li nešto da kažemo sveštenicima svojim? Jer je zapovijeđeno da sve slabosti i sve grijehe govorimo starješinama našim, najprije našim sveštenicima parohijskim, a onda duhovnicima, a onda da se molimo ispovijeđeni da nam to bude oprošteno kako bismo mogli brat brata u oči da gledamo. A ko gleda brata kao brata, on ga gleda i kao Hrista. A ako ga gleda kao Hrista, eto radosti, eto slave, eto časti, eto dostojanstva, eto veličine, poručio je otac Obren Šarić.

U 18.00 sati će u hramu Svete Trojice u Kutima večernju službu saborno služiti sveštenstvo hercegnovskih parohija. Tradicionalno, nakon večernje službe proći će svečana litija od crkve Svete Trojice do Duhovnog centra ”Sveti Kirilo i Metodije” u Kutima, a drugog i trećeg dana praznika, biće služena sveta liturgija u ovom hramu u 9.00 sati.

U organizaciji Srpske pravoslavne opštine Kućanske, proslava Trojičindana biće nastavljena večeras na platou ispred Duhovnog centra „Sveti Kirilo i Metodije“ koncertom Nikoline Tomašević. Kao muzička pratnja nastupiće profesor gitare Aleksandar Bubanja, Rade Antovski na kahonu i Pjevačka grupa KUD “Ilija Kišić“ iz Zelenike. Početak je u 20.00 sati, a ulaz je slobodan.

Povodom Trojičindana služena je sveta liturgija u crkvi Svetog Đorđa na Ublima i nošena tradicionalna litija kroz selo do crkve Svete Gospođe, a hramovna slava je svetim liturgijama obilježenja i u hramu Svete Trojice u Ratiševini i crkvi Svetog Nikole na Kruševicama.

Silazak Svetog Duha na apostole slavi se tri dana: duhovska nedelja, ponedeljak i utorak, a poznat je i kao Trojičindan ili Trojice, jer se slavi sveto trojstvo Boga Oca, Sina i Duha Svetoga.