Predstava “I svaki put kao da je prvi“ u Dvorani „Park“

Predstava “I svaki put kao da je prvi“, povodom 150 godina od rođenja Bore Stankovića, biće odigrana sutra veče 31. marta u Dvorani „Park“. Nakon predstave biće održana tribina koju vodi dr Irena Đorđević, psihijatar i psihoterapeut.
Režiju potpisuje Jovana Tomić, a na tekstu Borisava Stankovića radio je Dimitrije Kokanov, koji je uradio i dramaturgiju.
Igraju: Gordana Đurđević Dimić, Jelena Matijašević, Jelena Stajkovac, Biljana Nikolić, Nikola Rakić i Ivan Jevtović.
Osnovni materijal za konstruisanje teksta „I svaki put kao da je prvi“ preuzet je iz pripovetke Pokojnikova žena, te drame Tašana Borisava Stankovića.
-Primijenjen je princip dekomponovanja proznog i dramskog materijala te ponovno sklapanje kompozicije metodama fragmentiranja dramskog sadržaja i dramatizacijom proznog sadržaja. Adaptacija nastale tekstualne sturkture koja postavlja dve glavne junakinje iz dva djela Bore Stankovića: Anica iz pripovetke i Tašana iz drame, obezbedila je osnovnu dramsku strukturu praćenja narativa o životu žena koje su ostale same i sa tom okolnošću se suočavaju. Dalja adaptacija je omogućila da se u originalnim tekstovima udovice zamijene pozicijom ostavljenih, u romantičnom odnosu odbačenih žena, te da kompletan narativ bude narativ preboljevanja tj. traženja izlaska iz polja poražene tj gubitnice. Aktuelizacija je izvršena dramaturškim metodama montaže i kolažiranja nastalog dramskog materijala sa dokumentarnim materijalom preuzetim iz dnevne štampe i prije svega tekstualnih ženskih ispovjesti i razgovora sa različitih foruma na temu ostavljanja, preboljevanja, preispitivanja tradicionalnog okvira vaspitanja žena u Srbiji danas. Aproprijacija različitog medijskog sadržaja je omogućavala objektivnije sagledavanje, iščitavanje i učitavanje novih značenjskih cjelina u tekstu. Novonastala konstrukcija predstavlja svojevrsno povlačenje paralele u narativma problema emancipacije žena u patrijarhalnom društvu s početka dvadesetog veka i njihovog revidiranja u kontekstima “oslobođene žene“ u društvu početka dvadeset prvog veka. Tašana i Anica su simboliče bliznakinje, dva arhetipa, dva modela, dva lica unutar istog mehanizma, mehanizma preboljevanja i oslobađanja od pozcije koja podrazumeva zavisnost od muškarca kao životnog stabilnog oslonca, riječi su dramaturga.
Predstava „I svaki put kao da je prvi“ biće odigrana sutra 31. marta u 20 sati u Dvorani „Park“.




