Kad se probudi ovakvo jutro nije neobično zapitati se: nebo nad Novim ili more pred gradom, šta češće i duže privlači vaš pogled?
Nebo puno svjetlosti, vedro u proljeće i ljeti, beskraj po kome se nadmeću i igraju teški, sivi oblaci kad dođu jesen i zima. Ili more. Jednako beskrajno, mirno, duboko, tajnovito, modro, a onda opet uzburkano, ljuto, zapjenušano, hladno i sivo…
Sve slike lijepe i bogate na svoj način, a na obali čovjek koji ostaje između njih, između visine i dubine, između tišine i nemira, svjestan koliko je priroda veća i iskrenija od onoga što ljudi grade i razgrađuju.
Dobro jutro, Herceg Novi!
